Canabis

Bend Canabis bio je trio sastavljen od mladica i entuzijasta, istinskih zaljubljenika u rock muziku, cija zelja za sviranjem je bila jaca od svih tadasnjih problema, nestasice novca, teskog dolazenja do instrumenata i mjesta za probe, pa je band, djelujuci u periodu ’93-’95 godine, ostvario dosta zapazenih nastupa u Subotici i okolici.

 U bandu su svirali Srdjan Radmanić-gitara i vokal, koji je ujedno bio i tekstopisac (sada zivi u Spanjolskoj i izmedju ostalih zanimanja, bavi se i muzikom), zatim Igor Halasević –Kilavi na basu i Boris Grubešić na bubnjevima.

 Ovaj band gradio je svoj izraz na hard and heavy zvuku, po uzoru na Motorhead, Majke i druge hard rock bandove, a tekstovi su bili prilicno angazovani i bavili su se temama iz zivota mladih ljudi.

 Negdje 1994. godine, band Canabis, u kucnoj varijanti studija improviziranog u kuci Zorana Barsija, bubnjara grupe Busmani, realizira se snimanje demo snimka sa 2-3 pjesme banda Canabis, zatim nesto je snimao i band Izmedju Krajnosti, kao i Busmani. Tada je u Subotici doista njegovan prijateljski odnos izmedju bandova, u to tesko vrijeme, nekako smo svi jedni druge gurali i pomagali, pa je taj prijateljski duh, doista pomogao subotickoj rock sceni, jer je to vrijeme finansijski bilo vrlo tesko, rijetki su bili bandovi koji su imali svu opremu i prostorije za vjezbanje, pa su se cesto prilikom organizovanja svirki, koristili instrumenti skrpljeni od nekoliko bandova.

 Canabis je bio vrlo ponosan na svoj snimak, tada smo imali u prosjeku 16-17 godina i doista nas je radovalo to sto je nesto sto smo odsvirali, bilo zabiljezeno na traci.

 Snimak se “vrtio” u nekoliko kafica, pa cak i u Gustavu, a band u kojem su bili stvarno mladi ljudi, bio je ponosan narocito na svoju baladu pod nazivom “Psiho”.

 Grupa Canabis svirala je nekoliko klupskih svirki u Subotici i okolini, a probe su se odrzavale u Mjesnoj zajednici, kod Boleta Nikolića iz Čokoladnog srca, koji je tada imao prostoriju u MZ u blizini subotickog buvljaka (mislim MZ Novi Grad ili tako nekako). U toj prostoriji, koja se iznajmljivala, bili su instrumenti i kompletna oprema, pa je dosta subotickih bandova iz tog perioda tu imala probe.

 Canabisi su svirali i u rock klubu Rex, koji je u prostorijama fabrike Azotara Zorka, oformio Bosko Nikolic-Bole, gdje su svirali suboticki demo bandovi. Klub je radio jedno vrijeme otprilike ’94 ili ’95. godina, ne znam sta je kasnije bilo sa njim, jer sam otisao iz SU. (Mozda ne bi bilo lose da na sajtu stavite i rubriku o kultnim klubovima i mjestima za svirku u SU, to je tema o kojoj bi se moglo posebno pisati).

Bitan je detalj, da su clanovi grupe Canabis, bili aktivno ukljuceni u pokusaj obnavljanja festivala, po uzoru na festival Omladina, koji se desio 1995. godine.

U ove aktivnosti bili su dosta ukljuceni clanovi Canabisa i Izmedju Krajnosti.

 Tada je u prostorijama Doma Vojske, (cini mi se u ljeto ili ranu jesen 1995. godine) uprilicen trodnevni festival na kojem su svirali suboticki demo bandovi, ali i All stars garnitura subotickih muzicara (Rober Tili, pok. Nikola Jager i dr), a upriliceno je i vecer poezije.

 Gradske vlasti u manjem obimu pomogle su ovaj dogadjaj, mozda u novinama i medijima iz tog vremena, postoji neki trag o tome, sjecam se da je Ratko Bojic, otac od Bojana Bojica, gitariste u Izmedju Krajnosti, bio ukljucen i dosta pomogao oko ovog dogadjaja.

Uglavnom, band Canabis je dogurao do oko 7-8 autorskih pjesama, solidno uvjezbanih koje su izvodili po klupskim svirkama. Ostala je zapamcena i svirka u MZ Aleksandrovo (Sandor), kada je vise mladih subotickih bandova, ostrilo zube i vjezbalo se za javne nastupe.

 Sa tih svirki ostalo mi je u sjecanju da je tada djelovao i band pod nazivom Pileci Mozak, kasnije su se zvali Pionesa (imali su zanimljivu metal-punk obradu reklame za cokoladu Pionesa), uglavnom luda neka ekipa, sa kojom smo se dosta druzili.

 Negdje sredinom 1996. godine, ja odlazim u Sarajevo, Srdjan i Igor nalaze nova interesovanja i bandove, i tu Canabis prestaje sa radom, ostale su samo note koje lutaju svemirom.